Ja, u stvari, imam strava društvo, pravo!

Ja, u stvari, imam strava društvo, pravo!
Vanja,Djole,Lenka,Nadja, a i Duško,
Anja,Ognjen,Pera, zatim Luka,Gaga,
Andreja i Ana,Ana i Ivana,
Tamara i Steva, Saška i Nemanja,
Luka i Sofija, kome kako prija…

Djole baška vole, sve kuce do škole,
A i one njega – sve uz parče hleba!
Tamara se pita,zašto koka skita,
zašto maca paja,zašto kuca jaje…


Nemanja i Gaga,bi da budu „Nole“!
Al bi,ako moze, sve to i bez skole!
A i ja bi isto,kad bi neko prist’o…
Vanja nam se hvali, da smo svasta znali,
al to samo -„kad smo bili mali“!


Kad je neko pita- šta ce, kad poraste,
ko iz topa kaze: Pa,biću velika!
Društvo joj je „muško“, ime mu je Duško!
A taj Duško ima brata u nevolji,
šta će da ga snadje od Lenke i Nadje…
Šta će biti kad porastu? – Pa biće veliki!
Ivana je sad u skripcu,facebook listu,
prekrili citati, stihovi bajati…


Nevolja bez premca, koga da citira?
Djuru ili Sremca? „Ćira ili Spira“?
Steva nam je dasa,crnoga pojasa,
karate i matiš, čisto da se patiš!
Anja, prava dama, često nije sama,
a društvo joj prave, neke liste plave,
liste pravih želja, muzike, veselja…
Ognjen je, za brata, pravi tata-mata!


Saška i Sofija ispituju mnenje,
jel’ konj beše Lasta ili beše VLasta…
Al to davno beše, čik sad da pogreše!
Od Andreje sestra, Ana „super-ekstra“!
Niko nije znao kako ona svira!
Niko osim nje i staroga klavira!


A Andreja, brat joj, mišice od sira,
ali to što um je, teško se odsvira…
Luka je, sa strane, dečko baš bez mane,
koš i trice vrište, frizura se bište,
a dok mu brat Pera, to sve ne protera!
A kad taj naumi, teško se dvoumi!


Nešto mladji imenjak,al ne i bez talenta,
Luka, tu sa sprata, zvonce jedva hvata,
ali brata Nemanju, hvata iz inata,
i sve u hvalisanju, ili „švalerisanju“,
a jedva da znaju, poljubac da daju…


Još za kike vuku, devojčice tuku,
Al će brzo promene, kada se već pomene…
Andreja je fudbaler, al to samo ako nije „ler“,
jer i tenis pominje, karate i domine…
Pa ako pretekne, mož’ i s dedom tekme…
Ana još se budi, još joj život ludi,
uspomene tera, sve bez bedekera…


Još se nadam da će, sve uz pomoć mame,
i da se nasmeje – ko kad sunce greje…
I još šta se nadam – da će svi porasti!
I ostati mali! Da bi šale znali,
da se ne naljute, što sam ih pomen’o…


Iza svakog od njih, i sabrana dela,
ostala bi cela! Al sam eto ukratko,
po nešto napis’o, da vam bude slatko,
moje društvo „kratko“…

Pesme za decu

Tagged , , , . Bookmark the permalink.

Оставите одговор

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.

  • Categories